Spoznaj samoga sebe

Jedan od principa svih škola misterija je i samospoznaja. Nad ulazom u Apolonov hram u Delfima možemo pročitati poznate riječi: “Čovječe, spoznaj samoga sebe”. Sa druge strane, na unutrašnjoj strani tih vratnica čitamo: “I spoznati ćeš svijet i Boga”. Neki drugi prevoditelji vjeruju da to znači: “I spoznat ćeš da sam si Bog”.
Ove riječi – i mnogi drugi izvorni uvjeti za stupanje na stazu posvećenja božanskih misterija – sve više su degenerirale u klišej i bile primjenjivane u svakoj prilici. Tako je, na primjer, u posljednjih 30 godina mnogo ezoterijskih pojmova uvršteno u psihologiju. Na tečajevima, seminarima i u najrazličitijim terapijama, koriste se pouke iz drevnih misterija. To se također dogodilo i sa riječima mudrosti postavljenim iznad ulaza u Apolonov hram.

Naravno, može biti korisno – a često i neophodno – poznavati vlastiti karakter da bismo otkrili koji su naši vlastiti obrasci ponašanja, a koji oni koje oponašamo, da bismo ove posljednje mogli odbaciti jer zamagljuju suštinu našeg vlastitog bića. Brojne bolesti su posljedica tenzija između našeg vlastitog karaktera i obrazaca koje su nam drugi nametnuli. Zasuti smo brojnim terapijama namijenjenim za uklanjanje ovih tenzija. Znanstvene i “popularno-znanstvene” metode nam daju tisuću i jednu uputu za pronalaženje sebe i neutraliziranje ostalog. To može da biti korisno u našem svakodnevnom životu i moglo bi se doživjeti kao nešto što oslobađa. Ali i pored toga što su te upute u znatnoj mjeri proizašle iz mudrosti drevnih misterija, ona nemaju onaj isti efekt koji je predviđen drevnim školama misterija! 

Samospoznaja kakvu propagiraju današnje metode, nije ona koja se zahtijevala od kandidata npr. grčkih misterija. Razlika je u ciljevima koje imaju, psihologija s jedne strane i škole misterija s druge strane. Ti ciljevi su kontradiktorni jedni drugima. Psihologija nas uči kako da što bolje održimo sebe u ovom svijetu, kako da budemo uspješniji, dobijemo bolji posao, da se osjećamo sretnije, kako harmoničnije živjeti sa svojim bližnjima itd. Ovi ciljevi se nesumnjivo mogu pronaći u ovom svijetu. Staza misterija pak vodi kandidata do one točke u kojoj se suprotnosti i bijeda svijeta mogu ostaviti za sobom. Prva staza je put horizontalnog istraživanja i razvijanja. Druga staza nas vodi naviše i probija ograničenja horizontalnog života.

Dakle, samospoznaja kao preduvjet za napuštanje ograničenja svijeta nije intelektualno znanje vezano za um određene osobe. Ona se odnosi na unutrašnje znanje, na mudrost koja potiče iz dubokog uvida u čovjeka, čovječanstvo i razvoj života u Univerzumu. Da bi se to postiglo, točka na kojoj stoji taj promatrač trebalo bi se nalaziti izvan njegove osobnosti, izvan njegovog svijeta. Jedino je izvana, odozgor, moguće vidjeti koji je zajednički cilj čovječanstva i kakva je situacija svakog pojedinog člana čovječanstva. Tko god može da dosegnuti tu “točku gledišta”, steći će jasnu sliku, oslobođen veo individualne svijesti. Jedino takva točka gledišta osigurava sliku bez uobičajenih izobličenja i zatamnjenja, nastalih na osnovi osobnih sklonosti promatrača.
Ovo, naizgled, predstavlja nerješiv problem, jer gdje i kako da nađemo točku izvan naše vlastite stvarnosti? Drugim riječima, točku koja je odvojena od našeg osobnog svijeta. Napokon, rečeno je da ovaj svijet moramo najprije nadvladati kako bismo spoznali sebe. Zar to nije kontradiktorno? 

Takva kontradiktornost ne može se riješiti  našom uobičajenom, biološkom misaonom sposobnošću i razmišljanjem.
Međutim, postoji jedna drugačija misaona sposobnost, koja djeluje i koja se hrani na drugačiji način i koja se razvija do tog stupnja, da kandidat raskida svoje veze s ovom prirodom i bude mu dozvoljeno da stupi u misterije. Ako to rješenje tražimo na osnovu čežnje otvorenog srca, u takvom srcu će se aktivirati novi impulsi, impulsi koji potječu iz Duhovne jezgre, skrivenog u ljudskom srcu. Ta jezgra, također nazvana i Ruža srca, predstavlja točku kontakta sa porijeklom svog života. Naime, ta jezgra, i pored toga što je duboko zakopana u ljudskom biću, leži izvan njegove osobnosti. Ono je povezano s poljem života iz kojeg ljudi, kao duševna bića, vode porijeklo.

Iz te jezgre, kada se jednom aktivira pomoću Svjetla, kreću impulsi koji potiču čovjeka da traga. Ukoliko zaista započne s traganjem, čovjek će u dubinama vlastitog bića otkriti da u njemu djeluju dva prirodna poretka: božanski i ljudski. Oba ova aspekta su tokom cijelog našeg života povezana, ali ne i izmiješana. To je za učenika misterija prvi neophodan uvid! Tko nije u stanju otkriti tu razliku, neće osjetiti potrebu ni da premosti tu bezdan. Ali onaj tko je spreman da prepozna ta dva aspekta u svom vlastitom biću, sve više će se truditi da neutralizira onaj tipično ljudski, biološki aspekt, da bi se onaj prvobitni, onaj božanski mogao ostvariti. Ukoliko promatramo odozgora, zaključujemo da postoje dva, vrlo različita, prirodna poretka. To je drugi neophodan uvid! 

Naš je ljudski zadatak da oslobodimo tog Boga koji živi u nama, ali koji ne pripada našem ljudskom svijetu. To oslobođenje je centralna tema svih misterija posvećenja. Kada to jednom spoznamo, u stanju smo smisliti divnu  metodu kako bismo dotakli, probudili i razvili tu božansku jezgru. Mnogi su to pokušali, ali sve dok su ti putevi bili zasnovani na poboljšavanju, kultiviranju i uzdizanju našeg Ja, ostajali su bez efekta. Ti putevi su postali zastarjeli; oni su za današnjeg čovjeka zatvoreni, jer sada moramo  naučiti da predamo naše Ja, da ga žrtvujemo Duhovnoj jezgri u našem srcu. Tada će duša, koju dodiruje, hrani i štiti Božji duh, biti u stanju da se razvije.
Ako potrebu za takvom žrtvom ne razumijemo i ne prihvatimo, time jačamo naše Ja i posvećujemo se stvaranju “supermena” od naše ličnosti, sa super-sposobnostima i ”super-sviješću”. Taj ”supermen” se izdiže iznad gomile – što je ideal kojem teže mnogi – ali i takav, on ostaje ono što je i bio: smrtno ljudsko biće.

Bog, koji je u nama, ne treba i ne može biti razvijen od strane čovjeka. Taj Bog postoji! Njemu je samo potreban prostor da se manifestira! Zato moramo naučiti da napravimo mjesta za božansku snagu koja živi u nama. 
To je četvrti uvid!